Voće

Kruška

Kruške pripadaju porodici ruža (Rosaceae) i srodne su jabukama i dunjama. S obzirom da postoji oko tisuću sorti, razlikujemo ih po veličini, obliku, boji, okusu kao i dužini skladištenja. Dobar su izvor dijetalnih vlakana koja ljekovito djeluju najprije na zdravlje probavnog, a zatim i kardiovaskularnog sustava.

Uzgajaju se na plantažama, u vrtovima i voćnjacima, a u divljem obliku rastu u šumama. Cvatnja kruške traje 20 dana, od travnja do svibnja, u kojem vremenu cvjetovi daju obilje nektara i cvjetnog praha. Količina meda ovisi o broju stabala i iznosi oko 20 kg.

Agroekološki uvjeti za uzgoj

Temperatura

Kruška cvate prije jabuke te je mogućnost proljetne pozebe znatno veća, a osim toga, osjetljivija je na apsolutne temperaturne minimu­me zimi. U samoj cvatnji temperature od -1 °C mogu potpuno uništiti urod jer je to naj­osjetljivija fenološka faza. Kada prođe faza pune cvatnje, tj. kad su kruške ocvale, temperatura od -1 °C neće potpuno uništiti urod, ali će takvi plodovi imati znatno nižu tržišnu vrijednost jer su vrlo često nepravilni (krumpirasti) i u pravilu imaju smeđi pojas od mraza. Tijekom vegetacije može podnijeti temperaturu i do 34 °C.

Voda

Potrebe kruške za vodom su puno skromnije od potreba jabuke zbog dubljeg korijena koji može crpiti vodu i iz dubljih slojeva tla. Tijekom lipnja i srpnja, u fazama intenzivnog rasta ploda i mladice, kruška zahtijeva najviše vode.

Tlo

Za svoj uzgoj zahtijeva dublja tla, dobro drenirana, lakše pjeskovita, ilovasta ili ilovasto-pjeskovita. Tla trebaju biti neutralne do slabo kisele reakcije (pH od 5,5 do 7,0), bogata humusom i hranjivim elementima.

Priprema tla za sadnju

Odabranu površinu, koja je svojim položajem i svojstvima tla do­bra za uzgoj krušaka, meliorativno se pognoji na temelju obavlje­ne kemijske analize tla i nakon toga duboko obradi. Obrada znatno ovisi o tipu tla. Ako je tlo dobrih fizikalnih svojstava, a koja često u nižim horizontima imaju povećan sadržaj kalcija, obradom se ni u ko­jem slučaju ne smije ići preduboko, i to zbog dva razloga: prvo, da se di­jelovi horizonta s povećanim sadržajem kalcija ne izoru na po­vršinu, i drugo, takvom pripremom stvaraju se uvjeti za dublje prokorjenjivanje. Takva tla se pripremaju oranjem do dubine 40 do 50 cm. Lošija, teža tla, loših fizikalnih osobina prije oranja potrebno je po­drivati na dubinu 70 do 80 cm. Najpovoljnije je duboku obradu obaviti tijekom kolovoza, te u tak­voj gruboj brazdi tlo ostaviti do početka studenog, dok se ne nabave sadnice. Prije sadnje, tlo se potanjura i iskolče se redovi.

Izbor podloga

Sve sorte krušaka nema­ju zadovoljavajuću kompatibilnost s dunjom, te se one moraju cijepiti s međupodlogom. Kruška se može cijepiti na podlogu divlje kruške i na različite tipo­ve dunje. Na podlozi divlje kruške manje je osjetljiva na lošija tla, ali su stabla bujnija, a i plodovi su znatno lošije kakvoće. Kao podlogu koriste se tipovi dunje: EMA, EMC, BA 29, Adam’s, Sydo i OHF 333. Prednost dajemo podlogama EMA i BA 29, a EMC treba služiti samo za najbrojnije sorte. Sorte loše kompatibilnosti s dunjom (npr. Viljemovka) obvezno treba cijepiti s međupodlogom. Kao međupodloga mogu poslužiti sorte Ge-lertova, Pastorčica i Hardenpontova.

Izbor sorata

Odabir sorte ovisi o ekološkim uvjetima i mogućnosti plasmana. Rane sorte mogu se uzgajati u svim kruškarskim područjima, ali prednost se daje onim područjima gdje je veća mogućnost plasmana da bi se izbjegao nepotreban skup prijevoz. Osim toga, najranije sorte su i najosjetljivije na prijevoz, a i vijek skladištenja im je najkraći. Kasne zimske sorte zahtijevaju dovoljno sunčanih dana da bi mo­gle postići visoku kakvoću plodova, te se mogu uzgajati samo u toplim krajevima južne RH, istočne Slavonije i Baranje. Pri tome posebnu pažnju treba posvetiti navodnjavanju jer su to krajevi gdje tijekom ljeta obično vlada suša. Sorte srednje dobi dozrijevanja mogu se uzgajati na povoljnim lo­kacijama svih naših područja, a jedini ograničavajući čimbenik jest mogućnost plasmana.

Izbor uzgojnog oblika

Razmak između redova ovisi o bujnosti podloge i sorte, ali za su­vremene uzgoje, uz dobru voćarsku mehanizaciju, taj razmak ne tre­ba biti veći od 3,2 m. Razmak unutar redova ovisi o sorti, ali načelno može se reći da je za većinu sorata dovoljno 1,2 do 1,5 m. Sve to odnosi se na uzgojni oblik, a kod kruške su najčešći vitki vretenasti grm i vitko vreteno.

Vrijeme i tehnika sadnje

Iskopa se jama za sadnicu. Sadnicu se postavlja 3-5 cm daleko od kolca. Na korijen se stavlja sloj rahle zemlje debljine 5 – 8 cm koji se dobro nagazi te 20 – 30 kg zrelog stajskog gnoja. Na stajski se gnoj opet stavlja zemlja te se oko voćke oblikuje zdjelica za bolje zadržavanja vode. Dubina sadnje je kao u rasadniku, tj. spojno je mjesto barem 10 cm iznad razine tla.

Održavanje nasada

U međurednom prostoru održava se tratina koja se kosi 6 – 8 puta u vegetaciji i nezakorovljen zaštitni pojas (primjena herbicida). Ako u voćnjaku nema sustav za navodnjavanje tlo se održava stalnom međurednom obradom (u jesen rotacijskom motikom, a ljeti oranje).

Gnojidba

Odmah nakon sadnje ili najkasnije do kraja proljeća mladi se voćnjak pognoji stajskim gnojivom. Za prilično veliku gustoću sad­nje preporučuju se dva načina gnojidbe:

 

  • Pojedinačna gnojidba svake sadnice s 20 – 30 kg stajskoga gnoja oko sadnice.
  • Odoravanjem brazde oko 70 cm od reda sadnica, te zaoravanjem gnojiva koji se stavlja u odoranu brazdu.

 

Izvor:

Ivo Krpina i suradnici; Voćarstvo; Zagreb, 2004.
Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu