Šipak

Šipak je grmolika biljka koja doseže visinu do 3 m. U proljeće se nakon pojave listova otvaraju crveni cvjetovi, a iz njih se stvaraju plodovi koji dostižu maksimum svoje veličine u kolovozu i tada počinju polako crvenjeti, kako bi u potpunosti dozreli u listopadu ili studenom. Plodovi šipka su slatki i izuzetno osvježavajući.

Plod ima oblik jabuke, tamno crvene je boje s tvrđom i glatkom ljuskom. Meso ima okus sličan borovnici, malo trpkiji zbog prisustva tanina. Sastavljeno je od sitnih mekih i sočnih zrna. Jedu se samo zreli plodovi, tako, što se kašikom izbuši kora i iz sredine se vade zrna. Plod šipka sadrži od 76 – 78 % vode, 1,2 – 1,5 % bjelančevina, 8 – 21 % šećera, 0,3 – 0,9 % organskih kiselina, 70 mg/kg vitamina C i drugih vrijednih sastojaka.

Agroekološki uvjeti za uzgoj šipka

Temperatura

Odgovaraju mu vruća ljeta i blage zime. Optimalna srednja dnevna temperatura za rast kreće se do 12 °C. Zimske temperature od ‐11 do ‐15 °C su štetne, a smrzava pri ‐20 °C. Problem predstavljaju i kasni jesenski te rani proljetni mrazevi.

Svjetlost

Šipak je heliofitna biljka. Dobro osvijetljena stabla imaju veći broj cvjetova i plodova, veću krupnoću i bolju obojenost plodova te su manje skloni pucanju. Vegetacija počinje u drugoj polovici ožujka i traje 180 do 215 dana. Cvate dugo, a dozrijevanje počinje, ovisno o sorti, 120 do 160 dana iza cvatnje.

Voda

Važno je da u tlu ima dovoljno vlage za vrijeme intenzivnog rasta korijenja u jesen i proljeće, kao i za vrijeme vegetacije u fazama rasta ploda i mladice. Zbog toga je potreban ravnomjeran raspored oborina, a ako nije moguće izabrati takve položaje, onda treba osigurati navodnjavanje.

Tlo

Šipak najbolje uspijeva u dubljim, dobro dreniranim pjeskovito-ilovastim tlima, koja sadrže dosta organske tvari (humusa) i biogenih elemenata. Međutim, ne podnosi teška glinena i jako vlažna tla.

Razmnožavanje šipka

Šipak se uzgaja na vlastitom korijenu pa ne dolaze u obzir podloge niti cijepljenje. Najčešće se razmnožava korijenovim reznicama. Reznice dužine 20 – 25 cm i debljine 0,5 do 1,2 cm dvogodišnjih izboja režu se poslije opadanja lišća u početku zime. U kasnu jesen uzete reznice čuvaju se u hladnom i vlažnom pijesku. U rasadniku se u proljeće dobro pripremi tlo i otvore brazde na razmak od 90 cm, a u njih se na razmak od 10 – 20 cm postavljaju reznice, i to malo ukoso. Reznice se zatrpaju rahlim tlom tako da na površini ostane pup, iz kojeg će potjerati mladica, od kojeg se razvije sadnica. Takvo razmnožavanje omogućava da se već u idućoj godini dobiju sadnice, pa govorimo o dvogodišnjim sadnicama. No, katkada se prakticira sadnice ostaviti u rasadniku još godinu dana pa dobijemo trogodišnje sadnice. Vrlo se rijetko razmnožava sjemenom, iako se potomstvo gotovo ne razlikuje od majki s kojih je sjeme uzeto.

Podizanje nasada šipka

Obrada tla

Prije podizanja nasada potrebno je uklanjanje postojeće vegetacije, ravnanje terena, duboko oranje, meliorativna gnojidba (analiza tla), tanjuranje ili frezanje tla te iskolčavanje redova i sadnih rupa. Jesensko oranje obavlja se na 30 cm dubine, proljetna obrada na 10 ‐ 15 cm dubine, a prašenje tj. kultiviranje tijekom ljeta na 5 ‐ 8 cm dubine.

Smjer redova je sjever – jug, a razmak sadnje: 5×3 m (650 stabala/ha) ili 6×4 m (400 stabala/ha). Vrijeme sadnje je u jesen i rano proljeće. Prilikom zasnivanja komercijalnih zasada potrebne su sve agrotehničke mjere predviđene za voćnjake. U toku mirovanja preporučuje se jedno dublje oranje, a u vegetaciji nekoliko plićih obrada da bi se uništili korovi i smanjila potreba za navodnjavanjem.

Sadnja

Ukoliko se sadi u vrtu preporuča se mjesto zaklonjeno od vjetra. Sadnica šipka se sadi u svježe iskopanu jamu, u dobro pripremljeno  tlo (do dubine 0,7 m). Na korijen se stavlja sloj rahle zemlje te 20 kg stajskog gnoja i 0,5 kg NPK 7:20:30, u sloju iznad korijenja. Sva dodana gnojiva prekriju se zemljom te se voćka dobro zalije vodom.

Održavanje nasada

Formiranje uzgojnog oblika obavlja se prve dvije godine nakon sadnje. Odabiru se 3 ‐ 4 izdanaka i prikraćuju na 50 ‐ 60 cm. Nakon treće godine obavlja se rezidba, tj. prorjeđivanje. Orezuje se svake godine. Tako se postiže formiranje željenog oblika i kasnije usklađuje odnos porasta i rodnosti. Formiranje uzgojnog oblika traje 3 – 4 godine. Treba težiti da se dobije lijepo raspoređena krošnja čiji će svi dijelovi biti dobro osvjetljeni. Rod se formira na vrhovima tankih grančica, nastalih u prethodnoj vegetaciji na rodnom drvetu. Ova voćka malo ili uopće ne rađa u unutrašnjosti krošnje.

Gnojidba

Poželjno je svake treće godine dodavati stajnjak i svake kompleksna mineralna gnojiva, do 1,5 kg po stablu, u zavisnosti od njegove veličine i starosti. Prihrana dušikom mora biti pažljiva jer prekomjerna upotreba može izazvati pucanje plodova u punoj zrelosti. Najčešće se koristi KAN u dva navrata, pola kilograma po stablu u punom rodu.