Voće

Marelica

Marelica (Prunus armeniaca L. ili Armeniaca vulgaris L.) pot­ječe iz sjeveroistočne Kine, odakle se proširila dalje u svijet. Sta­bla marelice dospijevaju u rod nakon 3 – 4 godine i na pažljivo odabranim terenima redovito i obilno rode. Otpornija je na biljne bo­lesti i štetnike od većine drugih voćnih vrsta, pa joj je zaštita jeftinija.

Plodovi rano dozrijevaju (lipanj, srpanj) i na tržištu postižu visoku cijenu. Bogati su šećerima, organskim kiselinama, vitaminima i mineralnim tvarima. Marelica se u Hrvatskoj bere od lipnja do kraja srpnja. Najčešće je to ručna berba. Svježi plodovi marelice cijenjeni su kao stolno voće, a i kao sirovina za preradu u raznovrsne prerađevine (sokove, džemove, pekmeze, kom­pote itd.). Osim toga, plodovi se suše, a i prerađuju u rakiju izvanredne kvalitete.

Agroekološki uvjeti za uzgoj

Temperatura

Tijekom dubokoga zimskog mirovanja, marelica može izdržati i do -25 °C s manjim oštećenjem, dok u vrijeme prisilnoga zimskog mirovanja temperature od -18 °C mogu prouzročiti velike štete. Razdoblje od desetak toplijih dana, nakon zimskog mirovanja, može izazvati kre­tanje sokova u voćki. Uslijedi li naglo zahlađenje iza toga, dolazi do smrzavanja staničnog soka u provodnim tkivima voćke, što može biti vrlo štetno te uzrokovati potpuno smrzavanje voćke. Marelica vrlo rano cvate jer joj je za cvatnju dovoljna mala suma aktivnih temperatura (iznad 7 °C). U kontinentalnom dijelu Hrvatske marelica cvate ranije od svih voćaka (osim nekih sorata bade­ma), pa često zbog kasnih proljetnih mrazeva u cvatnji ili nakon oplodnje izmrznu cvjetovi ili tek zametnuti plodovi. Najosjetljiviji su mladi plodovi jer sadrže najviše vode. Kritična temperatura za njih je od 0 °C pa do -2 °C što ovisi o sorti i vremenu trajanja hladnoće. Cvjetovi podno­se nešto nižu temperaturu od mladih plodova. Temperatu­re od -1,1 °C do -5,5 °C, ovisno o sortama i trajanju hlad­noće, mogu prouzročiti izmrzavanje cvjetova marelice. Kvalitetniji plodovi se pro­izvode u područjima sa srednjom dnevnom temperaturom u lipnju od 19 °C, a u srpnju od 20 °C.

Voda

Za marelicu se smatra da je prilično otporna prema suši, pa po toj otpornosti dolazi odmah iza badema. Zbog toga je proširena u aridnom i semiaridnom području (sušnija područja), ali na dubokim tlima koja do­bro gospodare vodom. Višak vlage u tlu nepovoljno utječe na marelicu, posebice ako je cijepljena na divlju marelicu, badem ili breskvu jer njihov korijen teže podnosi prekomjerno vlaženje tla. U lipnju i srpnju ima najveće zahtjeve za vodom. Najčešće se koristi sustav navodnjavanja »kap po kap« ili sustav mini-rasprskivača.

Tlo

Za uzgoj marelice prikladna su duboka, dobro drenirana tla koja omogućuju ravnomjerno rasprostiranje korijenova sistema u dubinskom i bočnom smjeru. Ovi­sno o podlozi, poželjna dubina profila je 80 – 120 cm, pa i do 150 cm ako je upotrijebljena podloga sjemenjak marelice ili vinogradarske breskve. Glede mehaničkog sastava, marelici najbolje odgo­varaju tla koja sadrže sitnoga i krupnog pijeska 60 – 65 %, a praha i gline 35 – 40 %. Za marelicu su najprik­ladnija slabo kisela, neutralna do slabo alkalna tla, s najmanje 2 – 3 % humusa, 15 – 20 mg fosfora i više od 20 mg kalija na 100 g tla.

Izbor položaja za podizanje nasada

Marelica je osjetljiva na hladne i olujne vjetrove, pa joj treba birati zaštićene položaje, a i položaje na kojima je tuča rijetka ili se uopće ne pojavljuje. Treba ju uzgajati u područjima u kojima nije izražena promjena temperatura (mediteransko područje, područja blizu velikih rijeka), a u ostalim područjima samo na dobro odabranim lokacijama koje su zaklonjene od sjevera.

Priprema tla za sadnju

Ako su prethodno uzgajane drvenaste kulture, najprije je potrebno iskrčiti i ukloniti sve biljne ostatke s površine i iz tla. To bi trebalo provesti najmanje dvije godine prije podizanja voćnjaka marelice. Zatim se pristupa rav­nanju, a prema potrebi i melioriranju terena. Na kraju, tlo treba duboko poorati, odnosno rigolati. Dubina rigolanja ovisi o ukupnim svojstvima tla i du­bini stvorenoga nepropusnog sloja tla, a u većini slučajeva se ona kreće oko 60 cm. Pri rigolanju treba obvezno provesti meliorativnu gnojidbu ili takozvanu gnojidbu na pričuvu (re­zervu) hraniva. Tu se ponajprije misli na unošenje većih količina mineralnih gnojiva, fosfornih i kalijevih, a po mogućnosti i organskih. Rigolanje tere­na treba provoditi tijekom ljetnih mjeseci (srpanj, ko­lovoz) kako bi ljetne žege i povremene kiše pridonijele usitnjavanju, tj. boljoj strukturi tla.

Izbor podloga

Pre­ma načinu razmnožavanja svrstavamo ih u generativne (iz sjemena) i vegetativne podloge (razmnožene ukorijenjenim izbojima, zrele ili zelene reznice). Generativne podloge u nas se više upotrebljavaju, a od njih se primjenjuju sjemenjaci različitih vrsta i sorata marelice, vinogradarske breskve, badema i šljive. Od vegetativnih podloga primjenjuju se odabrani klonovi raznih vrsta šljiva i hibrida između breskve i badema.

Izbor uzgojnog oblika

U komercijalnim voćnjacima marelica se uzgaja u obliku pravilne vaze, piramidalne krošnje, u obliku pravilne palmete s kosim granama, u obliku slobodne palmete i u obliku vretenastoga grma. U novije vrijeme u razvijenim voćarskim zemljama Europe (Itali­ja, Francuska, Švicarska) marelica se uzgaja u obliku slobodne pal­mete. Ta palmeta, slično kao i pravilna palmeta s kosim granama, sa­stoji se od provodnice na kojoj je raspoređeno 8 – 10 skeletnih grana prvog reda koje su koso usmjerene u smjeru reda pod kutom od 45° do 60° u odnosu prema provodnici. Prve skeletne grane marelice razvode se na visinu od 60 cm. Po­tom se svakih 35 – 50 cm, duž provodnice, razvode primarne grane slobodno lijevo i desno u smjeru reda. Primarne grane viših etaža moraju biti kraće od primarnih grana nižih etaža. Time se regulira ravnoteža između vegetativnog rasta i rodnosti kao i najpovoljnijeg osvjetljenja krošnje.

Vrijeme i tehnika sadnje

Sadnju marelice treba obaviti u jesen da bi se pridonijelo boljem ukorjenjivanju u tlu tijekom jeseni, zime i proljeća, ili ranije u prolje­će, da bi se u većoj mjeri iskoristila pričuva (rezerva) zimske vlage u tlu radi što boljeg ukorjenjivanja sadnica marelice. Na korijen se stavlja sloj rahle zemlje, koji je potrebno dobro ugaziti, te 20 kg stajskog gnojiva i 0,5 kg NPK 7:20:30, u sloju iznad korijenja. Sva dodana gnojiva prekriju sa zemljom, te se voćka zalije s najmanje 30 litara vode. Razmak sadnje iznosi 5 – 8 m između redova i 4 – 7 m u redu.

Održavanje nasada

Nasad marelice se održava kao i kod svih ostalih voćnih vrsta. Unutar reda potrebno je ukloniti korove primjenom herbicida. Između redova najpovoljnije je zatravljivanje površine koje je potrebno tijekom vegetacije kositi i malčirati 6 – 8 puta.

Gnojidba

Gnojidba je različita, a obavlja se dodavanjem KAN-a 27%, NPK gnojivima u omjeru 5:20:30 s 800 kg/ha i ako tlo nije dovoljno rahlo obavezna je aplikacija stajskog gnojiva.

Izvor:

Ivo Krpina i suradnici; Voćarstvo; Zagreb, 2004.
Burza voća i povrća