Naranča se u Indiji naziva na rangi. Riječ na rangi ili naranja prevedena je na engleski jezik u obliku norange, a tokom vremena naziv je prešao u više prihvaćeniji oblik orange.
Tabela sadržaja
Porijeklo naranče
Manje je poznato da je naranča suptropska biljka iz porodice Rutaceae, roda Citrus. Pradomovinom naranče smatraju se Indija i Kina. Naranča je zimzeleno drvo visoko do 12 m koje u prosjeku daje plodove čak 100 godina, godišnje u prosjeku daje oko 500 plodova, a može živjeti do 500 godina. Cvjetovi su bijeli i mirisni, a plod ukusan i sočan, podijeljen u kriške, sa žućkastom ili crvenkastom korom. Uz grožđe i banane, smatra se najplodnijim voćem, a plodovi rastu od studenog do svibnja. Uspijeva u područjima s toplom klimom, pa se najviše uzgaja u Sredozemlju, Južnoj Africi i Kaliforniji.
Vrste naranča
Postoji više vrsta naranči koje se razlikuju po veličini, boji i kakvoći:
- Seviljske naranče koje se, zbog gorčeg okusa, uglavnom koriste za izradu marmelada i likera;
- Velike naranče bez sjemenki koje su nastale mutacijom u jednom voćnjaku u Brazilu, a kasnije su prenesene u Kaliforniju;
- Naranče Valencija, koje su dobile ime po španjolskom gradu Valenciji poznatom po uzgoju naranči, jedine rastu za vrijeme ljeta i koriste se za izradu sokova;
- Crvene naranče za koje se smatra da su hibrid mandarine i grejpa, a za crvenu boju zaslužan je pigment autocijanin;
- Bergamot naranče koje se uzgajaju u okolici Bergama, na proljeće na malom drvetu narastu mali i kruškoliki plodovi, a njihovo ulje se dosta koristi u aromaterapiji;
- Popularne Jaffa naranče slatkog okusa i lijepog mirisa, koje sazrijevaju u proljeće.
Upotreba naranče
Naranče se konzumiraju svježe, kao desert, dodatak voćnim salatama te kao sok. Pčele koje oprašuju cvijet naranče mogu dati med, koji, naravno, ima blagi okus naranče. Kora naranči je bogat izvor pektina koji se ekstrahiraju i koriste za zgušnjavanje gelova (npr. dobivanje marmelade). Iz kore se prešanjem dobiva narančino ulje koje se koristi za kondicioniranje drvenog namještaja te zajedno sa drugim uljima iz citrusa za uklanjanje masnih mrlja i za pranje ruku. Cvijet naranče se tradicionalno asocira sa dobrom srećom i u nekim je zemljama popularan kao ukras na buketima na vjenčanjima. Iz latica cvijeta naranče se proizvodi i parfem Rosewater.
Agroekološki uvjeti za uzgoj naranče
Temperatura
Naranča je suptropska biljka i zahtijeva temperaturu između 20 i 40 °C. Zbog toga se naranče u hladnijim područjima ili tokom zime presele u zatvorene, toplije prostore. Također naranče koje se uzgajaju u hladnijim područjima nisu toliko slatke i sočne. Stabla rastu najbolje ako primaju puno sunaca, otprilike 8 – 12 sati dnevno, iako neke vrste uspijevaju bolje ako su u sjeni drugog drveta.
Voda
Jedna stvar koju stabla naranče posebno vole je vlažnost zraka. Vlažnijim zrakom plodovi su puno sočniji i imaju tanju koru. Špricajte svoje stablo često i učinit čete ga sretnim.
Pri njihovu zalijevanju valja biti oprezan jer ne podnose stajaću vodu. Stoga treba pripaziti da se u podlošcima ne zadržava voda te da su drenažni otvori prohodni. Zalijevamo ih umjereno, tj. pustimo da se zemlja osuši između dva zalijevanja. Tijekom ljetnih vrućina zalijevamo ih češće. Zimi se zalijevaju manje. Pritom treba voditi računa da korijenje ne bude vlažno kako ne bi istrunulo, a grane i lišće se posušili.
Tlo
Osim sunčeve svjetlosti, stablo naranče zahtjeva i pogodnu vrstu zemlje. Ona ne vole močvarna područja. Najbolje uspijevaju na sunčanim i toplim mjestima zaštićenim od vjetra i propuha.
Vrijeme i tehnika sadnje naranče
Prije nego se zasadi stablo, korijenje mu se namoči u kantu vode i ostavi tako neko vrijeme. Tlo se treba očistiti od korova, kamenja i starog korijenja. Iskopa se rupa dovoljno duboka i široka da korijenje komotno uđe u nju. Pazite da pupoljak stabla kojeg sadite ostane iznad tla. Rupa se zatrpava, a zemlja mora biti dovovljno usitnjena kako bi se korijenje lakše i uspješnije širilo, i zatim se zalije vodom. Kada u proljeće prođe opasnost od mraza, agrumi se iznose na otvoreno. U ožujku ih presađujemo u rahlu i propusnu zemlju, mlade biljke svakih godinu ili dvije, a starije nakon tri do četiri godine.
Gnojidba naranče
Od travnja do kolovoza agrume treba gnojiti jednom tjedno, najbolje specijalnim gnojivom za agrume. Ako je biljka neishranjena, njezino je lišće žute boje. Koriste se NPK gnojiva u omjerima 6-7-8, 13-0-0 ili 0-15-20, što ovisi o tipu tla na kojem se naranča uzgaja. U rujnu prekidamo s gnojenjem i smanjujemo intenzitet zalijevanja. Prije prvog mraza agrume smještamo u zatvorene prostore. Prezimljuju u svijetlim prostorijama bez izravnog sunca i na temperaturama između 3 i 15 °C.
Rezidba naranče
Budući da agrume u posudama uzgajamo više kao ukras, njihova je rezidba važna iz estetskih razloga. Ona se sastoji u oblikovanju kuglaste krošnje i prorjeđivanja. Krošnje se prorjeđuju svake godine potkraj zime, prije početka vegetacije. Režu se grane koje rastu prema unutrašnjosti krošnje i predugačke grane. Ako je stablo zimi odbacilo lišće jer je bilo u prostoru s nedovoljno svjetlosti, treba prikratiti i te ogoljele grane koje će početkom proljeća ponovno potjerati i razgranati se. Tijekom vegetacije rezidba se može obavljati kod vrsta bujnog rasta, primjerice limuna.
Berba naranče
Plodovi naranče dozrijevaju u siječnju, veljači i ožujku. Stabljike naranči imaju vijek trajanja oko 40 godina. Prva berba počinje nakon 4 godine. Od plodova jednog drveta može se dobiti 5 l soka. Nakon 15 godina stablo dosegne svoju maksimalnu veličinu i godišnje donese oko 1 500 naranči što odgovara oko 150 l soka. Naranče moraju dozrjeti na stabljici i ne mogu se kao npr. banane brati nedozrele budući da nakon berbe više ne dozrijevaju.
Budući da stablo naranče istovremeno cvjeta, nosi zrele i nezrele plodove, berba naranči se obavlja uglavnom ručno. Plodovi se sakupljaju, pakiraju i skladište u plastične torbe dok se kamionom ne odvezu u roku od 24 sata i ne predaju u pogon za proizvodnju soka.
Izvor: ing. K. Petranović; Voćarstvo; Split, 2005.
